Jednog lijepog sunčanog dana

Alu felge

Nisam dugo bio vani. Koliko dugo? Izgleda toliko dugo da kad sam zadnji puta gledao naše limene ljubimce znane pod nazivom automobil, kad su još imali one željezne kotače odnosno felge. I eto nekih tridesetak godina kasnije, možda kojih dvadeset zapravo, vidi čuda skoro pa svi imaju aluminijske felge. Strašno je to kada ti mozak automatski šalje iz podsvijesti riječi kao “Bože dragi pa di ti živiš?” ili “Majko mila pa zar je prošlo ‘već’ toliko vremena da su danas željezne felge rijetke kao nekad alu?” i sve nešto slično tome. Je. Prošlo je dosta vremena od kada su klasici kao fićo i/ili svi talijanci bili svakodnevna pojava po ulicama i parkinzima. Poneki auto tipa BMW ili Mercedes te uglavnom resto u obliku istočnoeuropskih tipa ‘Lada’ ili dobre stare ‘stojke’. Da i ti danas su prava rijetkost za jedno kvalitetno ukazanje pa da ti izmami osmjeh na lice dok se cerekaš u kakvu spodobu od prijevoznog sredstva gledaš.

Dobro i što još? Ima li još kojih čuda koja su evoluirala u tih zadnjih ‘dvadesetak’ godinica? Ima li uopće išta zanimljivog osim mog osobnog dojma naspram tih aluminijskih felgi? Moguće da se zapravo promijenio samo oblik/forma dok je sadržaj ostao potpuno isti. Dakle prije se čuo dobar narodnjak, onaj iskonski, iz Mercedes ili BMW limuzini. Danas čuješ samo zvuk i ne znaš od kuda dolazi. Samo trešti i lupa i ode kao da ga nije nikad prije ni bilo. Oh, skoro zaboravih one boriće koje još uvijek prodaju po trgovinama po deset kuna. ‘Relax’ piše na ovom kojeg upravo gledam na mom ormaru. Dakle kupiš si jedan relaksator i uživaš u čemu? Muzike one dobre stare nema. Ona u sredini je bila neka bum tras bam. I ta se izliže nakon kojih pedesetak puta ponavljanja na mp3 formatu. Onda pojas za vezanje. Danas on ima smisla. Baš sam čuo da je to jedan od rijetkih patenata koji je bio poslan u svijet biznisa kao ‘besplatan’ uz napomenu kreatora da kako je “… bolje da ovako jedna korisna stvar nema cijenu u odnosu koliko bi života trebala spasiti.” I bi tako no tek nakon što je desetljećima beživotno visjela kao kakva preparirana zmija povrh sjedala i tik do vrata. Danas baš kao i prije tridesetak godina kad god ulazim na suvozačevo mjesto lijeva ruka u suradnji sa desnom kao u kakvom transu nizom mističnih poteza između natezanja i cukanja te mjerkanjem točno polaže kopču na njeno odredište i to sve u skladu i harmoniji sa prirodnim zakonima. Čisti zen.

Puhalice su nešto kao čisto ludilo od kada postoje auti. Inače dizajnirane za upotrebu provjetravanja unutrašnjosti vozila. Isto nešto što je valjda trebalo čekati dobrih sto godina dok nisu evoluirale u punokrvne rashladne uređaje koji danas imaju nekog smisla. Što još ima u vozilu a da ima ili nema smisla. Eto na primjer upravljač oli ti volan. Današnja tehnologija sve je bliža primjeni upotrebe autopilota koji bi nas navodno trebao dovesti od točke A do točke B i to s maksimalnom učinkovitošću i preciznošću. Nisam ziher ali baš sam neki dan čuo, jel, da su lansirali raketu u svemir s humanoidnim robotom, čitaj kao ‘autonomnim-računalom-u-gumenoj-lutki iz nekog sex shopa’, a zašto to nitko normalan nije u stanju dati precizan odgovor. I tako malo pomalo i eto nas u vozilu za 22 stoljeće. No nikako mi ne ide u glavuđu one alu felge. Zamisli svo to tehnološko-tehničko unaprijeđenije unutar vozila, nove slitine, hibridni pogoni, sintetizirano umjetno gorivo i ko’ zna koja sve ne čuda i alu felge.

Ajmo ovako. Zlato, srebro, bla..bla, i tamo na nekom ‘n’ mjestu aluminij. E sad. Ima oko sedam milijardi stanara planete i to da ih pola vozi auto. Da jedna felga ima desetak kila i to onda puta četiri. Postavlja se pitanje koliko to košta da mi imamo te felge i što se sve moglo od aluminija napraviti i da li tog jeb..og aluminija stvarno ima toliko da ga se ‘baca’ u nešto kao što su aluminijske felge i to da bi za jedno desetak godina opet neki ‘zli’ genije osmislio gume koje nemaju neku bolju funkciju od onih autića iz trgovine za tridesetak kuna za vuum vuum iz ruke pa natrag u kutiju samo zato jer auti više neće biti auti nego avioni. Zamisli avion sa je..nim alu felgama?!! I to još vertikalno slijetanje ima. Strašno.

Što vi mislite o Marsu ?

I tako proći će još kojih tridesetak godina kad se budem sjećao ovih riječi pa kad na vlastito čuđenje budem bio izbečen kao žaba koju je pregazila nova grupa turista za vrijeme gužvi u listopadu tamo negdje na Jadranskoj magistrali na temperaturi od plus četrdeset jer do tada su nam obećali globalno zatopljenje i još koješta. Dizanje razine mora do dva metra. Promjena magnetnog pola(planet postaje biseksualan izgleda). Topljenje polarnih krajeva(već ih i onako fali više od pola pa čemu briga). Suše. Novih najavljenih tristotinjak milijuna imigranata i još par sto milijuna nove sirotinje po lijepoj našoj Europi. Tridesetak novih rôdnih podjela unutar našeg jednog jedinog ljudskog rôda. Računala bazirana na principima kako radi mozak upregnuta kvantnom mehanikom i ko’ zna čime još ne. Umjetno sintetizirano gorivo sam već spomenuo. Kiborg policija i vojska. Dronovi. Čipovi i čipiranje. Možda bude zlih žiža u čipu. Ako će svi legalizirati maricu onda bi mogla postati bezvrijedna. Čip će biti bolja fora brijem. Bez mobitela. Umjesto njih neko sučelje bazirano na ‘onom’ čipu koji je svepraktičan za sve. Ljubav i ratovanje u ‘oblaku’. Škola direktno u moždani korteks u obliku hologramskih projekcija. Sve divno. Svi odlikaši. Svi imaju eko vile. Sve na gumbić, na glasovne naredbe ili samo na jednostavan misaoni proces.

Nedjelja. Sunčan dan. Idila. Ptičice. Šetnja parkom. Otvoreno deset kartica u glavi i muzika tutnji a ti nemaš pojma od kuda. Poneki ‘glič’ tu i tamo. Uglavnom se dade živjeti. Kad tamo negdje iz daljine prži turbo folk negdje iz nekog Merdžana sa, naravno, alu felgama i pitaš se kamo ide ovaj svijet. Pitaš se, opet podsvijest lupa svoje, kako je moguće da postoje još koji ‘fosil’ koji imaja oldtajmera kad čitav normalan svijet jednostavno leti na sve strane.

Klima je stabilizirana u zadnji čas. Zemlja je ostala ‘streight’ a ljudski rôd se popravio sam od sebe. Eto nekim čudom sve je nekako sjelo na svoje mjesto osim tih alu felgi od kojih se danas rade oni kiborzi koji nas čuvaju. Nešto je evoluiralo.

Pitaj dragog Boga u što će evoluirati oni mirisni borići ili pojasevi za vezanje. Zamisli ti samo koja ufurana paranoja. Vele pojasevi spašavaju živote umjesto da su stavili ograničenje na brzinu a ne varali ljude sa drakonskim kaznama za prebrzu vožnju. Heh, kad bi samo to skužili moji hrvatežanci i hrvatožemkinje pa bi man digli bunu.

Više naravno ne onu seljačku, jer seljaci će kroz kojih tridesetak godina napokon postati građani i građanke. Drugi svjetski rat bit će iza nas skoro pa čitavo stoljeće. Više ne će biti memova po fejsu kako striček Betmen pljuska sirotog Robina dok ovaj neupućeno oće da pita nešto za Partizane i Ustaše. Gos’n njegovo visočanstvo od Bundeka bu se ukipil’ i to doslovno. Taman tamo negdje podno piramide koju nikad nije stigao napraviti za svoju faraonsku vladavinu. Bilo bi tu i raznih tamburaša, cincara, cigana, navijača, ulizica i klimavaca svih vrsta. Čitava vojska od njih ne tisuću već jedno tri i po’ milijuna vojnika i to ne od terakote već od plastike s kojom svijet ne će znati gdje i kako zbrinuti pa će naš faraon od Bundeka da uradi vojsku u čast i sjećanje na svoju dinastiju.

No ni tih svih neće više biti, a svega će bit’, ali prijatelja ne će. Svi će oni evoluirati kroz kojih tridesetak godina i svih današnjih problema vezanih uz ljude vremena tih vremena neće biti. Umjesto zooloških vrtova biti će muzeji sa voštanim figurama koji pokazuju kako su nekad davno izgledali ljudi koji su nastanjivali ove krajeve. Ne kao ona izložba iz doba recesije. Bit će to izložba pod nazivom “Dani kad su alu felge bile fora”. No tko zna. Možda će takav naziv izložbe biti politički nekorektan ili će možda vrijeđati emocije nekih od onih tridesetak novih oblika života zvan rôd. Možda će se buduće zabrane odnositi na čitavu rasu pa bi mogli zabranu imati svi pripadnici bijele rase kako ne bi recidivirali kad bi vidjeli sav glamur i raskoš vremena tih vremena. Nitko ne može znati sa sigurnošću što nam budućnost nosi i kako će ona izgledati. Možda i ne doživimo tako duboku starost i to ne kao pojedinac već kao čitava rasa. Možda svijet ode dođavola dogodine i svi izumru.

Možda jednog dana dođu svemirci sa druge planete, a s čega bi nego sa planete čovječe, i nađu jednu od interesantnih stvari kojih će biti svuda unaokolo. Aluminijske felge. Pomislit će što su to našli. Kakvi su to čudni oblici? Svo željezo je istrunulo kroz sto godina. Kroz par stotina godina čitava planeta je jedna velika pustopolja i ruina. Nigdje ničega osim tih čudnih oblika koji nikako da zahrđaju jer aluminij ne hrđa. Čemu to služi? Zašto baš felge pobogu? No oni, naši elijeni, to ne bi znali. Rekli bi samo da je nekad na ovoj planeti bilo života i da je iščeznuo baš u trenutku kad su otkrili kotač.

Čudno zar ne ???

O autoru ddrnic

... noting special to say about me, love science , all about computers , hobby in electronics but not recently , love to scuba , new music like tech house and all kind of it ...man of nature , philosophy in build in me ... etc.
Ovaj unos je objavljen u ... eureka!. Bookmarkirajte stalnu vezu.

2 odgovora na Jednog lijepog sunčanog dana

  1. fromcelltohell napisao:

    Dobar text, prijatelju.

    Sviđa mi se

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.