Moj odgovor na sva glupava pitanja

Bilo jednom davno u tamo nekom dalekom kraljevstvu

Kako počinju sve bajke pa neka onda počne i ova, kratka nazovimo ju bajkom, mada nisam baš siguran da će do kraja priče tako zato što ciljana publika nije ona do trinaest godina starosti već ona malo starija koja isto tako voli slušati bajke, a čini mi se radije nego oni potonji koji dok im čitamo bajke vjerojatno ni ne kuže da su bajke priče koje su izmišljene. Dakle cilj bajki je naučiti nas laganju a to nije niti lijepo, a bogami ni poučno, pa se onda čudimo kako imamo društvo puno raznih -patija i -izama i daleko daleko smo od onoga što…

No da krenem. Dakle jednom davno u neka davna vremena živjela su dva brata. Zvali su se Ivan i Goran. Ivan je volio jesti banane a Goran je više bio lokalni dečko i obožavao je jesti šljive. Jednog dana dok je Ivan jeo banane prišao mu je Goran i upitao ga je da ‘Zašto ne voliš jesti šljive Ivane?’ – upitao ga je Goran dok je na stol odlagao stvari koje je upravo donio iz trgovine. Ivan ga pogleda pa kaže ‘Eto, nisam nikada razmišljao o tome, zašto te to zanima?’ – dobaci mu Ivan onako nezainteresirano. ‘Pa eto tako, pitam bez veze, primijetio sam da baš ne voliš jesti lokalnu hranu.’ – brzo će Goran u srž problema. ‘Pa zar je to neki problem?’ -upita Ivan onako zbunjeno.

I tu ćemo malo stati. U čemu je problem? Problem stvaramo dodavanjem viška stvari. Ova čitava priča mogla je stati u jednu rečenicu. ‘Dok je Ivan jeo bananu, Goran ga je upitao da zašto ne voli jesti lokalnu hranu.’ No ovu rečenicu možemo onda slobodno interpretirati po vlastitoj volji.

Kako bi to bilo da su sve knjige koje su pisane pisane s ovoliko malo podataka bez kojih ne bi imali neku predodžbu kako tko priča, izgleda i sl. Čitava priča bila bi pomalo zbunjujuća ukoliko bi se izostavili svi opisni dijelovi koji zapravo daju čar pričama. Eto sad barem znamo i to.

Što se dogodi kada u stvarnom životu izostavimo neke bitne dijelove nekog događaja? Neobjektivnost je nešto što zapravo dovodi do pomutnje. Nered je na listi tražene robe isto kao i strah. Zapravo ukoliko se čovjek koji cijeni red nađe odjednom u neredu počinje se postavljati pitanje kako je uopće moguće da postoji neki red. I da bi stvar bila još bolja shvatiš da zapravo red uopće ne postoji. Onda da ne postoje isto tako, među ostalim, ni poštenje, ni ljubav ni prijateljstvo ne postoji ništa. Totalno ludo. Ljudi su izmislili riječi, a sav problem leži upravo u onom opisnom dijelu. Kako? Probaj pa ćeš vidjeti da stvar ide ko’ po loju. Dakle dolazimo do problema samog problema. Problem problema.

Rođen sam…

dvadesetiprvogčetvrtogtisućudevetstosedamdesetipete i zovem se Danijel D. Sve ove pizdarije i probleme nisam donio sa sobom oni su već bili tu. Dakle kada me netko pita da koji je moj problem odmah mi dođe da mu odbrusim baš ovako. Reko’ prijatelju nemam ti ja problema, oni su bili tu već otprije, i ja s njima nemam baš nikakve veze buraz. Frajeri imaju male, ženske su cicate, guzate, debele, glupe. Mi smo muški jadni, kukavice, debili, troline.

Dakle ja vam s tim vašim pizdarijama ne želim imati nikakvog posla. Ima jedan termin kojeg sam nedavno otkrio. ‘Gaslighting’ oli ti izluđivanje. U engleskoj verziji Wikipedije, koja je neusporedivo informativnija, točnija i kvalitetnija od one naše hrvatske verzije navodi se kako je riječ o psihološkom manipuliranju s ciljem… da ne trkeljam:

Gaslighting is a form of psychological manipulation in which a person or a group covertly sows seeds of doubt in a targeted individual or group, making them question their own memory, perception, or judgment, often evoking in them cognitive dissonance and other changes including low self-esteem. Using denial, misdirection, contradiction, and misinformation, gaslighting involves attempts to destabilize the victim and delegitimize the victim’s beliefs. Instances can range from the denial by an abuser that previous abusive incidents occurred, to the staging of bizarre events by the abuser with the intention of disorienting the victim.

izvor https://en.wikipedia.org/wiki/Gaslighting

Uglavnom cilj igre je manipulacija nekom osobom ili grupom ljudi u cilju uništavanja samopouzdanja i zdravog razuma do potpunog uništenja ciljane osobe koju se želi zastrašiti, obezvrijediti ili na bilo koji drugi način učiniti manje vrijednom možda čak i nebitnom na način da se uništi vrijednosni sustav kod te osobe/grupe. Čuli ste da savršeno ubojstvo ne postoji? Krivo ste čuli.

Zašto je ovo bitno? Što se to događa u našem društvu da sam bio natjeran da krenem ovim putem? Stvar je jednostavna. Upravo ono što je odlika psihološkog rata koji je među ostalim i jedna od rundi čitava meča. Jedan mali komadić puzle od cijele slike.

To što je u posljednje vrijeme jako omiljena igra maltretiranje ljudi oli ti u zdrav mozak, i nije tako čudno, no interesantna je činjenica da jako mali broj ljudi to i shvaća. Pa eto nas na početku priče odnosno bajke za one velike, koje ja volim pisati, iako neki kažu da pišem čistu fantaziju. Možda ta moja čista fantazija jest ono jedno mjesto na kojem sam ja u pravu kada kažem ‘Ovi vaši problemi vam nemaju nikakve veze sa mnom.’

Niti sam ja ičija budala niti itko treba biti bilo čija budala. Ili možda kreten. Idiot. Majmun. Debilčina. Seronja. Seljačina.

Hvalospjev.

Jednog lijepog sunčanog dana živjela su dva brata. Ivan i Goran. Voljeli su jesti voće. Uživali su u plodovima koje nam Majka Priroda daje. Voljeli su i ostale delicije koje je priroda nudila. Od raznih egzotičnih jela sa dna mora, pića spravljenih od svakojakih sastojaka i začina iz najudaljenijih dijelova svijeta. Kuhano, pečeno ovako onako. Kako god…

Eto bajke mogu biti i ovakve. No problem ove bajke je u tome što nije krenula sa ‘Bilo nekoć davno…’ već sa ‘Jednog lijepog sunčanog dana…’ a kako dobro znamo da bajke ne počinju sa nečim što bi se tek trebalo dogoditi već s onim što se već dogodilo. Zato što odmah imamo tu slobodu da zakucamo i zadnji čavlić u lijes na bilo koji dio priče, bilo kojem liku možemo zapečatiti sudbinu, svaki kraj može biti kako god mi to poželimo.

Iako ne postoji velik broj bajki koje počinju tako da odmah otvorimo sve moguće opcije koje postoje i damo čitatelju na slobodu da sam odlučuje razne ishode, da naš junak ima slobodu donošenja vlastitih odluka, da postoji neki drugi put osim puta koji je unaprijed smišljen da ima problema, pregršt prepreka i loših odluka. Pa opet na kraju dobar dio tih priča završava tako što se naš junak ipak, uprkos svim izgledima da nema šanse, on uspješno prolazi sve prepreke kao od šale. Naravno. To i jest cilj bajki i priči za malu djecu. Da te nauče kenjaži i muljaži od nula godina. Da ti utupe u glavicu da si u najmanju ruku Supermen ili Batman i da si otporan na metke.

Otporan na metke možda i jesam. No ono što bajke nisu uspjele napraviti da povjerujem da sam otporan na gluposti i sranja. Svu silu problema su svalili na naša leđa. Nije mjesec zadnjeg u mjesecu već ovisno kako ga u kojoj firmi tumače. Negdje je kraj mjeseca 5-og, negdje 15-og. Negdje je uvijek mrak, odnosno noć. U Hrvatskoj nikako da dođe ona zora. Da osvane dan. Uvijek je mrak i noć. Mjesec počinje sredinom mjeseca. Godina kao da ima tisućuitristo dana a ne samo tristošezdesetipet što je strašno i gotovo nevjerojatno. No horor bajke ide još više. Van svih granica. Rat nema granice, mržnja isto tako, krađe, otimačine…

Jebote pa gdje to postoji da je moguće nešto što ima 101%? Kamatni račun je zadnjih godina na meti nazovi intelektualaca, političara, filozofa, humanista, domoljuba… Sve jedno te isti nazivi za jedno te istu grupu ljudi. I opet ono što još uvijek nismo uspjeli dokučiti da kako je to moguće da u svijetu financija može postojati postotak. To je kao da tablica množenja sa pet lijepo paše u neku skladbu ili u poeziju. Kao da razgovaramo o strojevima na farmi životinja, a što je najgore to se i događa. Dakle potpuno iskrivljena slika stvarnosti nasuprot one koja bi trebala biti.

I sad polako dolazimo do onog bitnog. Bitno je to da ima i ona koju sam mislim jednom već izgovorio, odnosno odprstoglavio, da onaj tko upravlja prošlošću kontrolira budućnost, jer onaj koji kontrolira budućnost taj kontrolira i sadašnjost. U ovoj dvoumici mnogi će se izgubiti. Stvar je jednostavna. Objasnimo ju logički.

Pošto nije moguće živjeti u prošlosti a bogami ni u budućnosti jedino mjesto i vrijeme racionalne radnje jest sadašnjost. Dakle sve što napravimo sada utječe na ono što će se dogoditi u budućnosti. No zašto je onda ova misaona igra riječi posložena upravo ovako? Odgovor je jednostavan. Bitno je dobro shvatiti relacije. Pa da probam. Ono što radimo danas je sutrašnja prošlost. Dakle to je početak. Moramo biti svjesni da ono što činimo ovaj čaj postaje sljedeći trenutak prošlost. Dakle onaj tko kontrolira prošlost ima svijest a ne kontrolu. Ima svijest relacije prošlost – sadašnjost – budućnost. Sva tri pojma imaju sjeme u sadašnjem trenutku samo u relaciji mijenja smisao postojanja. Tako onda imamo da je sadašnjost prošlost budućnosti. I time se onda možemo igrati do mile volje. Svejedno je kojim redom krenemo. Prošlost je sadašnjost u budućnosti ili budućnost je prošlost sadašnjosti itd.

Problem je potreban kada se želi zamutiti vodu. A u trenutku kada se nalazimo na nepoznatom području pojavljuje se i ugroza za život. Ne poznajemo oblike, pojmove i sve što nas okružuje na neki način postaje ubojito i opasno.

Otuda valjda svi oni nazivi kao što su mutikaše, smutljivci, vucibatine, ulizice, gulikože i galamdžije i koječega i što čega kojekakvih. I ne ne govorim o apsolutu istine kao nekom imperativu postojanja. Govorim o jednostavnosti postojanja. O onim malim stvarima koje nas čine sretnima, ukoliko ih možeš pronaći u svom životu, ukoliko ti ih zlikavci nisu ukrali i zamijenili nečim manje bitnim, nekim bulšitom, hvalospjevom ili bajkom. Oprez molim!

O autoru ddrnic

... noting special to say about me, love science , all about computers , hobby in electronics but not recently , love to scuba , new music like tech house and all kind of it ...man of nature , philosophy in build in me ... etc.
Ovaj unos je objavljen u ...novijen ja !. Bookmarkirajte stalnu vezu.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.