Ti to meni o moralu a ja do kocena

Dobri vojak Švejk

I tako to biva, kako kaže stara uzrečica “Ko sa Vragom tikve sadi o glavu mu se razbe.” I ne bi to bio toliki problem kad bi se o svemu što čovjeku leži na teret reklo pa ako ništa barem u neko dogledno vrijeme. Kao na primjer ‘pazi tamo nije dobar neki artikl u toj i toj trgovini’ ili ‘pazi nemoj kod toga servisera naplaćuje i ono što nije napravio’ i tako to. Ipak treba biti svjestan da država u kojoj živimo ipak nije savršena a kamo li blizu tako nečega. Ipak živi se, ne lako, no ipak i magare se navikne na batine kažu stariji.

Ipak ukoliko ste kojim slučajem okruženi ljudima kojima je ipak eto pa nekim pukim slučajem i stalo do toga što vi radite i cijene taj vaš trud ma kako on jalov ili nedo Bože uspješan bio pa ste te sreće da vam se ipak neke informacije doture na vrijeme i sa voljom. Koliko bi samo vrijedilo kad bi znali da ljudi s kojima surađujete imaju barem toliko, nazvao bih to smislom, pa kada bi ipak kojim slučajem postupali ako ne možda prijateljski onda barem s ono malo ljudskosti koliko to ova čudna i jadna vremena nalažu.

I da. Bilo bi to lijepo kada bi barem na trenutak zaboravili kako je njihov profesionalni put bio za mrvicu više dio njihovih vlastitih odluka a malo manje odluka onih koji ili masno plaćaju i obećavaju bogati životni put ili se bave ucjenama ili nekim već provjerenim metodama kojima uspijevaju okretati ljude od onog što nas, ili barem neke od nas, čini ljudima kao što su osnovne ljudske vrijednosti. A ima ih dosta. I svaka od tih vrijednosti u ova vremena su cijenjena barem tamo negdje u bijelom svijetu. Kod nas je sasvim neka druga priča, neki drugi scenarij, neka druga vremena.

I kamo sreće da ti neki pojedinci dok nemilosrdno gaze tuđe živote i snove poradi tamo neke jeftine politikantske i nadasve paušalne odluke. Preko palca. I to je u redu. Jednostavno nismo svi isti. Ima nas uistinu svakakvih. I u svim oblicima. I kad smo već kod oblika. Nekad vitki i atletske građe ‘dečki’ koji su briljirali u svojim sportskim branšama i bivali ‘vrhunski’ sportaši od tog vrhunskog pedigrea nije ostalo ni p.

Nije ostalo ništa zato što kad su umjesto kada su već i dobili neku priliku napraviti nešto korisno za ovo društvo i za sebe. Iz rizika u prosječni marifetluk. Zašto prosječni. Baš zato zbog toga što su svu svoju diku i čast zamijenili melodramatičnim birtijašenjem, prozivkama, i svim oblicima igara na prljav način.

Kud svi tud i mali Mujo

I okej. To je i možda zabavno ili možda sigurno puno zabavnije nego trčanje za loptama raznih osobina, veličina i tvrdoća. Stoga moramo uzeti u obzir da taj ‘lakši’ put ugodnom kosinom zvana politikanstvo i nije tako nešto što bi se moglo posebno zamjeriti gospodi od kalibra. I nije to strašno kada gledamo onako od postrance kako se od čiste vitkosti ljudi pretvaraju u blobaste nakupine bjelančevina koje osim što su opasne po život u većim količinama nisu baš ni ugodne oku. Estetika je ipak nešto sličnije ukusu. Tako da je pristojno reći da je netko fino popunjen/a, gojazan/a pretio/la ali nikako da je ta osoba debela, krmak, prasac ili žderonja. Dakle u svakom od nas leži jedan potencijalni bilo što. Ubojica, žderonja, lažov, gad, poštenjačina i svemu tako to u tom smislu.

I možeš eto kako je povijest pokazala biti i zli diktator, masovni ubojica ili silovatelj no ako je to rađeno u stilu i poradi nekog nakaradnog razloga onda ispada da je i to u redu. Pogotovo nakon ovog našeg domovinskoga rata je lako bilo doći do zaključka kako je jednima heroj ovaj isti ubojica, koljač, ratni zločinac. Srećom postoji ona jedna druga grupa nakupina bjelančevina, male sive stanice mozga. Mada je i tu povijest opet rekla svoje. Zabila je skoro pa uvijek zadnji čavao svim pokušajima da se već dobro provjereni sustav, premda on bio potpuno loš, zao i korumpiran stane na kraj, pa makar ta osoba bila Sin Božji koji je poslan na Zemlju kako bi nas učinio jačima, krotkijima i hrabrijima. Onima koji praštaju, oni koji mrze i oni koji se smiju osvećivati. Pa eto onda ja koristim ovo zadnje. Iako je osveta jedino jelo koje je najbolje posluživati hladno ja sam pak mišljenja da se željezo kuje dok je vruće.

Dobro. Sada smo otprilike zadali neke ‘gabarite’ odnosno granice kuda smijemo ispucavati naše loptice. Baš me zanima kako bi se zvale loptice za pametovanje. Ah, znam. Odmah kao grom iz vedra neba. Pa mi imamo loptice za mudrovanje. Muda. Tako je! Da bi se nešto reklo nekome direktno u bebu za to treba imati muda. I onu našu staru kičmu ako se još dobro sjećamo. Već mi neke karikature naviru kroz glavu. Hm.

Suma sumarum

Kad se sve zbroji i nije tako gorak okus u ustima, no jedno mi još uvijek nije jasno. Koja je to vrsta ljudi koji šute kada bi trebali govoriti i govore kada bi trebali biti tiho. Bez i jedne izgovorene riječi ili metka pala je glava. Izgubili smo državu i to ne u ratu već u miru. Nisam dobio, od kako mi se sada čini, metak u leđa od neprijatelja(Kako uvijek volim podvući crtu vezano uz prijatelje, kad kraj ovakvih prijatelja ni ne trebam neprijatelje)već od svojih vlastitih. I to ne jednom.

O ljudima..

“Tko će kome ako ne svoj svome”. Zašto je to tako? Ili ona

O autoru ddrnic

... noting special to say about me, love science , all about computers , hobby in electronics but not recently , love to scuba , new music like tech house and all kind of it ...man of nature , philosophy in build in me ... etc.
Ovaj unos je objavljen u ...novijen ja ! i označen sa , , , . Bookmarkirajte stalnu vezu.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.