Sve što ste htjeli znati o svom šefu a niste se usudili pitati

Bilo je to godine devedesettreće

Naslov je dakako svemirski poznat film od W. Allana koji je naravno među svim njegovim filmovima jednako kvalitetno loš ili užasno dobar ili kako god. Aluzija na već klasičnu priču svih onih koji vole pratiti sve te grozne priče o američkim Židovima koji vječno bore bitke sa ženama koje su komplicirane i opet jednostavne i k tome svemu još i američki stil života pa vreva velegrada i tako to. Svašta nešto nabacano na hrpu i onda još u režiji jednog od po meni najuspješnijih autorskih glumaca koji pišu i glume u vlastitim filmovima. Navodno se slična sudbina dogodila i sa Mr. Beanom koji kad nije uspio proći na audicijama osmislio svoj vlastiti šou i eto igrom slučaja postao jedan od najpoznatijih komičara današnjice.

No ovo zapravo nije priča o filmu niti o nekim filmskim majstorima koje je čudna mješavina sreće i gluposti zapravo izvela na najbolji mogući put slave. Što se tiče naslova koji mi je jednom prilikom zapeo dok sam pisao maturalni rad iz psihologije rada a koji zapravo ima u originalu naziv “Sve što ste htjeli znati o seksu a niste se usudili pitati” samo sam ga priredio malo u svoju svrhu.

Ono o čemu bih odnosno sam htio pisati ovaj čas je zapravo povodom večerašnjeg filma koji je bio prikazan na HRT1 a riječ je o “Revolverašu” u kojem se kroz česte unutarnje monologe glavnog glumca koji je proveo sedam godina u zatvorskoj samici u uvjerenju da su mu prva dva, nazovimo ih tako, cimera, koja zapravo nisu postojala već je po srijedi bilo nešto sasvim drugo. Tko je gledao film do kraja na kojem se objašnjava zapravo što je ego i kako se on ponaša. Pa eto di ja ne bi bio ja pa da ne bih probao uvaljati svoju šniclu u te mrvice, svoj načos u dip, pomfri u kečap, ah da…

Ima već sto godina kako sam počeo tamo nekih davnih dana srat po Gradskoj knjižnici i praviti se pametan ponekad čitajući ‘Start’ na Studijskom odjelu kojih je tamo bio nemili broj, tone i tone tog političkog čini mi se tjednika. No zapravo za sve one koji ne znaju što je ‘Start’ kratko objašnjenje. ‘Start’ je tiskovina koja se bavi političkim pitanjima, naravno onim koja su bila aktualna u ono vrijeme pa se tako i nekim slučajem baš u tim istim novinama odnosno tjedniku glatkih omota i finih ‘glossy’ stranica na samoj sredini nalazila i to u svakom broju po jedna duplerica. I moram priznati da uopće nisu bile loše barem za ono vrijeme. E sad, da li sam ja bio premlad ili su stvarno bile sve komadi, meni su zapravo sve one izgledale kao konobarice a poneka i kao neka medicinska sestra ili pokoja mlađa učiteljica. Nemojte me krivo shvatiti ali tako me je prao dojam. Nije seksistička izjava a i da jest opet nisam ministar ili tako neki vrag da bi mi to moglo utjecati na karijeru.

Dapače ono o čemu ću danas pokušati pisati jest dakle taj ego koji me je više puta uvaljao u senf, a kako se kaže “Nikad nemoj okretati leđa neprijatelju osim ako hoće da te namaže senfom” tako da se moram jednom i s tim frajerom obračunati.

Kameleonu slomit ću ti krila

Kako najbolje možemo ilustrirati malog pokvarenog gada. Zamislimo našeg protagonistu kao jednu rukavicu koja savršeno pristaje na šaku ili kako mi volimo reći na ruku iako se ruka proteže od prstiju do ramena. No dobro. Dakle kako god pomičemo našu šaku, zglob, prste isto tako se prema ruci i ponaša naša rukavica.

Uzmimo drugi primjer. Automobil. Postoje dvije vrste tih divnih strojeva koje volimo svrstavati u kategoriju vozila a zapravo spadaju u kategoriju pogrebne opreme, točnije rečeno u lijes na kotačima. Dakle ta divna stvorenja na kojima volimo jahati betonske valove imaju dva posebna slučaja na koji oni reagiraju. Postoji takozvano ručno mijenjanje brzina i automatsko.

Dakle u našem drugom primjeru ego možemo gledati kao onaj drugi način, a to je privremeni ili samo-upravljani odnosno automatski način. E sad ide onaj zanimljivi dio. Kod uobičajenog razmišljanja u kojem postoji neka sinteza, razum(racio) i recimo svjesna uključenost pri donošenju odluke koje su po svojoj kvaliteti kudikamo kvalitetnije nego način kako to ego radi. No nemojmo se odmah odricati ega baš zato što je upravo to onaj plesni podij koji on želi. Tu nas želi dobiti. Ono što bi trebalo je naći način suživota s tim malim gadom.

Od malih nogu pa sve do ovog trenutka postoji ogromna šansa da kod velikog broja ljudi postoji onaj naš standardni oblik opsesije, fascinacije, fiksacije tog našeg ega sa našim životom. Zapravo on gdje god može uplesti svoje male kljakave prstiće to će i učiniti. No moramo malo biti i blagi. Nije on tako loš samo je površan. Rekli bi najlakše da ga možemo prepoznati u trenutku dosade ili nekog ‘klišea'(oksimoron?) i to pogotovo nakon što smo se naslušali i nagledali svih tih kako svojih tako i tuđih gluposti.

Mislim da vam je svima jasan ovaj zadnji dio. To me podsjeća kad je moj Benđi(pas od frenda koji više nije živ, kako jedan tako i drugi) pa majstor fuljne pa onda njuši vlastiti prdac kao da će nešto posebno otkriti gad jedan mali pohlepni. Dakle kad se sam sebi nasmiješ onda znaš da nešto nije u redu, ali kako to objasniti.

To je onaj trenutak kad velika većina zapravo odmahne rukom ili jednostavno pridoda taj trenutak nekoj vlastitoj zlovolji, opet magare na djelu, pa se odreda svi počnemo kao hipnotizirani hvatati za bilo što nam se nađe pod rukama, jezikom, zubima ili tamo dolje.

I tu je zapravo taj naš ego najjači i zato sam mu ja dodao još i prišivak ‘kameleon’ zbog tog svog svojstva da te uvjerava da si u krivu ili pravu bez ikakve logike stvari ako se u tom trenu stigneš prenuti iz transa i s minimalnom dozom samokritike postaviš neku dispoziciju čisto radi reference pa skužiš da nešto nije kak treba.

Dakle taj mali kljakavi seronja koji ti je pokvario više toga u životu nego što su ti u stanju pokvariti svi prijatelji, neprijatelji i punice, vjerojatno i tete i bivše(ne preboljene ljubavi/dame noći) i svi političari skupa. Onda se čudiš i naravno počneš sumnjati u zdravi razum. U sve. U ljude oko sebe, počinju ti se pričinjavati utvare tamo gdje ih nema. Naravno za tvoju aljkavost netko mora ispaštati. A tko bi bolji od nekog drugog, tamo vani, neka faca koja ti se ionako ne dopada pa što onda. Neka je. Bolje on nego ja.

Um caruje, snaga je F a klada je klada pa makar bila i plavuša

I tako. Idu dani idu godine. Svakim danom koji zamisli ima dvadeset i četiri sata od kojih svaki sat ima, pazi sad, šezdeset minuta. Šezdeset minuta čovječe. Eto ja napisah sve ovo u nekih dvadesetak minuta odnosno otprstoglavih. I nije mi bilo teško. Ima dosta tih malih ciklusa u svem ovom čudu. Pa taj Svemir i Priroda pa onda sve to opet nekako čudno. Dio si svega a opet sve to te nekako žvače pa ispljune i opet.

Zamislite kad bi kip mogao na trenutak pogledati iz te svoje rigidnosti u naš svijet boja i života, kao kad bi gurnuo lice kroz površinu vode onako taman do ušiju. Nisi još zaronio no dobar dio tvoje svijesti ima tu spoznaju da se zapravo već nalazi van komforne zone odnosno ulazi u dio koji nije baš u potpunosti kompatibilan, podržan od tvog sustava za disanje pa ti šalje upozorenje kako bi bilo najbolje da iščupaš glavuđu iz vode i nastaviš sa svojom ‘kipikom’ u svojoj pozornosti na koju si ionako kronično prikvačen kao čarapa kvačicom za štrik.

I eto tehnikom prstoglavljenja i lakoćom postojanja iznijelo se rješenje samo od sebe. Ne samo po sebi, već eto od nikuda. I ja to zovem onda nečim posebnim. Dakle kad postaneš svjedokom da se čista misao materijalizira pred tvojim očima, rekli bi neki da je riječ ‘kapitalizira’ puno kvalitetnija, no ja bih ostao kod običnih stvari kao što su realizacija odnosno oživotvorenje koje svjedočiš tek u onom trenutku kad si spreman uzeti upravljanje u svoje ruke.

Iz praha si nastao i u prah ćeš se pretvoriti. Pa da onda završim u tonu kako sam i počeo. Ima nešto u tome biti prgav i nekako blentavo pogubljen s određenom dozom samopouzdanja dok začuđen koracaš malen ispod zvijezda.

O autoru ddrnic

... noting special to say about me, love science , all about computers , hobby in electronics but not recently , love to scuba , new music like tech house and all kind of it ...man of nature , philosophy in build in me ... etc.
Ovaj unos je objavljen u ...homework. Bookmarkirajte stalnu vezu.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.