Jen, dva, tri i tako dalje

Dovoljno dobro

Opisne i brojčane ocjene. Ah koja grehota da se na tome nije malo više poradilo. Ovaj puta ne ću previše okolišati zato što je tema toliko interesantna da jednostavno ne postoji potreba ići u neke nebuloze.

Pošto su brojčane ocjene jednako korisne kao i toljaga za šivanje rane ono što nas interesira gdje je nestalo opisno ocjenjivanje ili možda još bolje pitanje da li ga se koristi dovoljno kvalitetno i da li je gledano s čisto filozofskog stajališta dovoljno razrađeno to divno otajstvo kojeg ja osobno nisam imao prilike biti ni pobliže upoznat na ovaj način na koji ću sad tu pokušati dočarati u daljnjem tekstu.

Prije svega kako je vrlo bitno dosta se zadržati na prva dva koraka toliko je bitno i potruditi se i shvatiti finu paletu. Dovoljno i nedovoljno.

Zapravo čudi me da čitava ta ideja okoli opisnih ocjena zapravo nikada nije uopće pala na plodno tlo. I upravo ne shvaćanje tako bitne povezanosti kako smo u jednom od prijašnjih priči govorili o formi i sadržaju da tako isto sada damo taj jedan vrlo bitan naglasak na isto tako nešto što je izgleda skliznulo ispod radara. I čudi me da se nitko od odgovornih iz struke nije barem malo zamislio nad time. A stvar je ako se dobro postavi i objasni tako da svi shvate može bitno promijeniti možda čak i samu budućnost školovanja.

Krećemo od odnosa i fine palete između dovoljnog i nedovoljnog. Tu je zapravo, samo da kratko napomenem meritum čitave priče, bespredmetno govoriti o brojčanim ocjenama zbog toga što one uopće nisu niti će biti temom ovog uratka. One zapravo počivaju na jednoj nebrizi sustava prema onima koji bi od tih ocjena na kraju krajeva i trebali imati nešto. No imanje ocjena u obliku brojeva od jedan do pet zapravo dodatno potiču nepotizam prema kampanjskom učenju, štrebanju i kvantitativnom umjesto kvalitativnom načinu prilaza problemu. Do izvrsnosti dalek je put pa krenimo onda kako smo rekli od samog početka.

Najbitnija je objasniti učeniku, pošto je vrlo bitno da se pravila igre znaju od samog početka i to nije šala. Vjerujte mi dok dođemo do kraja skoro sam siguran da će vam biti jasnije puno više toga.
Da malo damo neke obrise kako bi ovaj model trebao funkcionirati i kakve su odnosi između svake nijanse palete potrebno je dakle dobro shvatiti od samoga početka razliku između prva dva koraka no isto tako ono što je još bitnije, što želim čitavo vrijeme i reći, jest da je prioritet dati prednost dvojci iznad petice.

Zašto sam sada koristio brojčane ocjene? Pa da vas zbunim. Naravno da će većini krenuti pjena na usta no ako se malo strpite i recimo okrenemo priču na način da je potrebno dati prednost nečemu dovoljno dobrom prije odličnog onda čitava priča pomalo dobiva obrise konačnog oblika modela.

Da bi napravio malu regresiju moram uzeti primjer kako gradimo kuću. Možemo onda podijeliti za neke korake brojeve od jedan do pet pa bi tako pet bio krov a jedan bi bio podrum, dvojka temelji itd.

Idemo još jednom ponoviti prva dva koraka. Da bi se recimo u tamo nekom koraku moglo reći da je nešto dobro/trojka moralo bi postojati dovoljan obujam znanja odnosno za razliku od nedovoljnog kad bi u tom slučaju jednostavno bilo nedovoljno informacija da se može slobodno reći da je prenesen dovoljan stupanj informacija da je samo poimanje o nečemu zapravo dosta dobro. To bi onda bilo dovoljno znanja te kao vrlo bitan temelj za dalje.

Stoga točnije je reći za temelje izvrsnosti kako proizlaze iz poprilične sume dovoljnog shvaćanja te da je upravo ta dovoljnost dosta dobra ili vrlo dobra ovisno o samoj lakoći iznošenja nekih dokaza koji u ukupnom dojmu mogu u konačnici dovesti ili do vrlo dobrih pa čak i odličnih rezultata. I svakako ne kako je uvriježeno mišljenje kako samo četvorke i petice jamče konačni uspjeh. Isto tako znači da na ovaj način osiguravamo kudikamo kvalitetniju način izobrazbe kroz samokritiku od samog pristupa nekoj temi ili problematici pa do krajnje izvedbe koja nije nužno da će postati izvrsna(to bi bila šestica pošto je petica odličan ili možda čak sjajno/super).

Tri, dva, jedan start

Dakle umjesto da se učenike tjera da pretenciozno, suhoparno ili glupavo trče prema četvorkama i peticama koje su na kraju krajeva samo ocjene kod kojih su jedinice i dvojke maltene smrtni neprijatelji. Zašto bi bio bitniji prosjek od toga da se te buduće ljude nauči kako vrednovati svoj rad i na kraju krajeva da im se kudikamo olakša posao.
A da bi se uopće krenulo u daljnju razradu najjednostavnije je dovoljno dobro shvatiti o čemu je riječ. Neki možda već i naslućuju kamo bi ova čitava priča mogla krenuti no ipak bolje bi bilo dobro utvrditi gradivo u samom početku jer jednostavno neka ga je sram onog tko zaniječe veličinu ove teme.

U svijetu brojeva kako smo rekli jedinice i dvojke su smrtni neprijatelji četvorkama i peticama. Da li se razumijemo? Mislim da je svakom jasno da je to jednostavno činjenica. No što tu priču čini jednostavno nevjerojatno glupavom jest sama spoznaja kako su oni koji su na taj problem trebali utjecati, nastavnici i profesori, pobogu pa vi ste kak ti neke veličine i u tom ste platnom razredu da ste morali ili previdjeti ili jednostavno kako je to slučaj u medicini jednostavno prepisujete ‘dijagnoze’ jedni od drugih i umjesto napretka imamo stupanje u mjestu, rovičanje ukopavanje do vrata.

Čitava nazovimo ju filozofijom sastoji se u tome da je temelje učenja u finom razumijevanju spektra nijanse između dovoljno dobrog i nedovoljno dobrog. Ono što je bitno jest upravo u tom jednom jedinom detalju.

Što je dovoljno dobro da bi bilo dovoljno?

Dakle pomno razmotriti, a tu bi struka mogla dati popriličan doprinos kod davanja smjernica i potanko dokučiti koliko kvantitativno/količinski je to dosta da bi nešto bilo dovoljno da se slobodno može reći da netko toliko i toliko toga razumije jer u konačnici isto tako bitno jest ukupni dojam, što je jedino moguće kod opisnog komuniciranja, dakle ukupni dojam da dovoljno dobra baza je dovoljnog razumijevanja je zapravo dobro. Interesantno zar ne?

Zbunjeni ste. Eto ide objašnjenje. Kod pisanih ocjena prosjek pet dvojki je dvojka. Jel tako? Nego kako nego tako. No to je zapravo u potpunosti pedagoški, taktično i sustavno pogrešno. Matematički je točno tu nemamo što dodati ni oduzeti. No kod opisnog načina ocjenjivanja slobodno dapače baš suprotno i trebamo reći da je dovoljan bazen nekog znanja dosta dobar odnosno jednostavno dobar pošto je osnovica toliko kvalitetna da se ima dovoljno znanja za nešto više. Sjetimo se gradimo od podruma do krova, nikako obrnuto.

Kako nam to onda vrijedi praktično u svakodnevnom životu. Jednostavno. Kroz razgovor s nekom osobom često koristimo fraze tipa “Dovoljno sam shvatio da dobro razumijem o čemu je riječ” i nikada nisam čuo “Odlično sam shvatio da izvrsno razumijem”. Dapače kad netko kaže “Izvrsno sam razumio” ne rijetko na taj način izražava zapravo suprotno od očekivanog. Vjerojatno je tada riječ o običnoj zbunjenosti. Pa kako se to dogodilo da odlično i izvrsno postaje suprotno od pravog značenja i postaje odnos za nedorečenost, zbunjenost i čak prema uznemirenosti.

Miško, pali motore

Uzmimo neki stroj koji ima pet dijelova i svaki od tih dijelova sastoji se od nekoliko različitih koji svaki zasebno imaju neku svoju drugu funkciju a sve to onda zajedno radi kao jedna cjelina. Najjednostavnije bi bilo uzeti jednu po jednu cjelinu i krenuti razmišljati do te granice gdje smo skupili dovoljno informacija da dobro razumijemo kako ta zasebna cjelina radi. Tako bismo ponovili za sve dijelove i u konačnici bi mogli dati izjavu “Čini mi se da imam vrlo dobro razumijevanje kako taj stroj radi” no do odličnog i izvrsnog smo još dosta daleko. Da bi nešto znali odlično trebali bi toliko dobro razumjeti samu materiju da bi bili u konačnici i sami kadra napraviti isti takav stroj sami i bez pomoći. To bi isto tako značilo da jako dobro razumijemo sve odnose u stroju i da smo dosta dovoljno upoznati i s najmanjim detaljima. I logično je da bez tog temeljnog razumijevanja uopće ne možemo govoriti da možemo doseći onaj krunski ‘nivo’ dakle samu izvrsnost koja bi možda mogla biti definirana tako da smo toliko iskusni da čitav stroj možemo svesti na svega tri dijela koji onda u konačnici daju isti ili čak bolji rezultat od prvotnog modela. To je onda konačno nešto što slobodno možemo reći da je izvrsno.

Zamislite utrku na sto metara gdje svih desetak ili dvadesetak sudionika svi dotrče u ciljnu ravninu u isto vrijeme. To je ekvivalent kad imate sve ‘petice’ i onda skoro sav razred ima iz skoro pa svega ‘petice’. Čitava ta priča je nekako mučna i jednostavno nije realno da baš svi mogu u isto vrijeme protrčati kroz cilj. Jednostavno nije moguće.

Petica bi odnosno odličan uspjeh moglo imati jako mali broj učenika i to u jako uskom prostoru što se tiče određenih predmeta. No to vjerojatno onda ne bi odgovaralo onima koji će svoj budući ‘talent’ iz recimo matematike protratiti radeći u nekoj banci umjesto da, ukoliko ga ima ili ukoliko ga je ikada bilo(štrebanje za peticu) i pokušati napraviti nešto stvarno veliko i dostojno jednog znanstvenika.

Bojim se da u svijetu gdje su jedinice i dvojke smrtni neprijatelji četvorkama i peticama i gdje su trojke barkod za lijene bitange vrijedne svakog maltretiranja od stane istih tih koji bi se trebali u konačnici kako smo već rekli ako ne zbog struke onda barem zbog platnog razreda u kojem se nalaze ili kako gledamo zadnjih godina ‘žele’ nalaziti ipak ovakav način razmišljanja kao nešto što bi se trebalo razumijevati samo po sebi nailazi na zid šutnje ili jednostavno nerazumijevanje bitnosti shvaćanja ljepote opisnog pristupa samom učenju samim spoznajama.

I za kraj nadam se da sam bio dovoljno jednostavan da vam je sad jako dobro jasno zašto sve stoji u mjestu s težnjom da vaše shvaćanje ode prema izvrsnosti pa i stvarno pokrenete nešto da bi se to i promijenilo naravno na bolje ako ne i na odlično.

O autoru ddrnic

... noting special to say about me, love science , all about computers , hobby in electronics but not recently , love to scuba , new music like tech house and all kind of it ...man of nature , philosophy in build in me ... etc.
Ovaj unos je objavljen u ...homework i označen sa , . Bookmarkirajte stalnu vezu.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.